Močvarna antilopa – Lečva

Kobus leche

Močvarna antilopa – Lečva

mapa mocvarna antilopa
mocvarna antilopa

Opis: Visina grebena odraslih jedinki obično iznosi od 90 do 100 cm. Tipična težina im je od 50 do 120 kg, pri čemu su mužjaci veći od ženki. Riđe su boje i imaju bele stomake. Mužjaci su tamnije boje, a sa starošću bivaju još tamniji. Ove antilope imaju i primetna tamna obeležja na telu i nogama koja mogu da variraju bojom od crne do crvene kod različitih podvrsta. Duge, spiralno uvijene rogove oblika lire imaju samo mužjaci. Iako ove antilope nemaju mirisne žlezde, dlaka im je masna i specifičnog neprijatnog mirisa.

Način života: Ove antilope nastanjuju močvarna područja u kojima su glavni biljojedi vodenih biljaka. Najveće populacije se mogu naći u ravnicama u kojima livade ostaju vlažne tokom celog plavnog ciklusa. Za vreme većih poplava, sklonište pronalaze u šumama. Njihova krda mogu da broje više hiljada jedinki. Ova krda uglavnom čine jedinke istog pola, osim za vreme sezone parenja, kada su mešovita. Ženke i njihovi mladi su zavisni od vode, pa se češće sreću blizu vlažnih područja nego mužjaci, koji se mogu sresti na velikim udaljenostima od izvora vode. Ovo su dnevne životinje koje su najaktivnije nekoliko sati pre i nakon svitanja.

Razmnožavanje: Pare se za vreme kišne sezone od novembra do februara. Gestacioni period traje 7 do 8 meseci, pa se većina mladih rodi između jula i septembra. Ženke mogu da se pare već nakon godinu i po dana života, dok mužjaci postaju polno zreli tek u petoj godini. Ženke se pare sa više mužjaka. Mladi se rađaju u zaklonjenim i suvim skrovištima gde ostaju dve do tri nedelje. Kada izađu iz skrovišta, obrazuju grupe od oko 50 mladih, koji su većinom već nezavisni od svojih majki. Prestaju da sisaju nakon 5 do 6 meseci.

Ishrana: Biljojedi (vodeno bilje, trava, seno, lišće, povrće, voće, zrnevlje).

Zanimljivosti: Zadnje noge ovih antilopa su proporcionalno duže u poređenju sa drugim antilopama, što im zajedno sa specijalno prilagođenim papcima za močvarne terene omogućava da lako i dugo trče po močvarnom tlu. Noge su im takođe prekrivene vodootpornom supstancom koja im olakšava kretanje u vodi. U „do kolena“ dubokoj vodi močvara nalaze spas od grabljivica. Pre jednog veka, populacija lečvi je brojala pola miliona jedinki, ali se od tad samo smanjivala. Najveća promena se desila između 1971. i 1987. godine kada su se gradile hidroelektrane koje su poremetile prirodni plavni ciklus. Danas je ova vrsta veoma česta u zoološkim vrtovima i na farmama divljih životinja.

© Zabranjeno kopiranje sadržaja teksta ili njegovih delova.