Indijska antilopa

Antilope cervicapra

Indijska antilopa

mapa indijska antilopa
indijska antilopa

Opis: Ovo je antilopa srednje veličine. Visina grebena joj je od 74 to 84 cm, a dužina glave sa telom oko 120 cm. Mužjaci su teški od 20 do 57 kg, dok su ženke nešto lakše, od 20 do 33 kg. Polni dimorfizam je veoma izražen, jer su mužjaci teži i tamniji od ženki. Dugi, prstenasti rogovi, koji podsećaju na vadičep, uglavnom su prisutni samo kod mužjaka, mada i ženke takođe mogu razviti rogove. Dlaka mužjaka je obojena u dve nijanse. Dok su im gornji i spoljašnji delovi nogu tamno smeđi do crni, donji delovi i unutrašnja strana nogu su beli. Tamna boja dlake se pojačava sa starošću mužjaka. S druge strane, ženke i mladi su žućkastosmeđe do žutomrke boje.

Način života: Najčešće se mogu naći u Indiji, gde su i autohtona vrsta, dok su u Pakistanu i Bangladešu lokalno izumrle. Žive u otvorenim šumarcima i polupustinjskim regionima gde su prisutni trajni izvori vode, ali takođe uživaju i u regionima sa trnovitim i suvim listopadnim šumama. Trude se da budu u blizini područja gde je trava uvek dostupna. One su društvene životinje čija krda mogu da broje od 5 do 50 jedinki. Krda su haremi koji se sastoje od jednog odraslog mužjaka i mnoštva ženki sa mladima. Tokom hladnih dana su dnevne životinje, dok su tokom toplijih dana najaktivnije rano ujutru i kasno popodne.

Razmnožavanje: Ženke polno sazrevaju u osmom mesecu života, ali se ne pare pre druge godine. Mužjaci su polno zreli nakon 18 meseci. Parenje se odvija tokom cele godine, ali je najučestalije od marta do aprila i između avgusta i oktobra. Mužjaci su tada veoma agresivni, pri čemu teraju sve ostale mužjake sa svoje teritorije bučnom rikom i povremenom borbom rogovima. Mužjaci se pare sa više ženki. Graviditet traje oko 6 meseci, nakon čega se rađa jedno mlado, pri čemu su ženke već nakon mesec dana ponovo spremne za parenje. Mladi su svetlo žute boje, a mladi mužjaci mogu imati tamne šare na glavi i vratu.

Ishrana: Biljojedi (trava, seno, lišće, povrće, voće, zrnevlje).

Zanimljivosti: Može da trči brzinom od 80 km/h. Jedini je član roda Antilope, a naučno ju je opisao Karl Line 1758. godine. Postoje dve podvrste – A. c. servicapra (jugoistočna) i A. c. rajputanae (severoza-padna). Iako je nekada bila široko rasprostranjena, danas se samo u nekim zaštićenim područjima mogu videti mala, raštrkana krda ove vrste. Tokom 20. veka, brojnost im je znatno opala usled preteranog izlovljavanja i uništavanja šuma i njihovih staništa. Veoma je značajna u Hinduizmu, a bila je i čest simbol na grbovima kneževina u Indiji. Sve do nezavisnosti Indije 1947. godine, indijsku antilopu su lovili u mnogim kneževinama uz pomoć posebno treniranih azijskih geparda.

© Zabranjeno kopiranje sadržaja teksta ili njegovih delova.